
1992. godine Ujedinjeni narodi proglasili su 22. ožujka Svjetskim danom voda.
Kao što se kaže da je 20. stoljeće karakterizirala globalna borba za premoć kroz kontroliranje izvora nafte, tako se smatra da je 21. stoljeće – stoljeće borbe za kontrolu izvora čiste vode. Sačuvati čistu vodu i smanjiti zagađenje u procesu njene eksploatacije predstavljaju osnovne ciljeve u ovom stoljeću, jer ljudska vrsta, kao i sav živi svijet na našoj Planeti direktno ovisi od količine i kvaliteta vode.
Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana voda je „Voda i radna mjesta”. Osim za piće, pripremanje hrane i održavanje higijene, voda je ljudima neophodna i u mnogim gospodarskim granama. Osiguravanje dovoljnih količina vode je od vitalnog značaja za čuvanje postojećih i otvaranje novih radnih mjesta, čime se pruža podrška ekonomskom i socijalnom razvoju. Polovina svih radnika na Zemlji (1,5 milijarda) su zaposleni u sektorima za čiju je djelatnost neophodna voda. Milijuni njih su nepriznati i nezaštićeni kada su u pitanju osnovna prava iz radnog odnosa. Industrijalizacija je pored prosperiteta donijela i opterećenja za vodosnabdijevanje. Trend porasta potreba za vodom u svijetu, pa i kod nas, je znatno naglašen.
U posljednjih 100 godina potrošnja vode se povećala osam puta. Od toga, na poljoprivredu otpada oko 69%, na industriju 21% (naročito tekstilnu i petrokemijsku), a na domaćinstva 10% potrošnje vode. Za život i privređivanje čovjeka u naseljenim mjestima danas je potrebno 200-500 litara vode dnevno po stanovniku. U nekim razvijenim industrijskim zemljama, dnevna potrošnja vode iznosi više od 500 litara u sekundi (Birmingen 655, Moskva 600, Oslo 593).
Osim smanjenja količine raspoložive vode, svijetu prijeti i opasnost od dugoročnog zagađenja postojećih rezervi. Industrijske otpadne vode u konačnom ishodu uvijek završe u nekoj tekućoj vodi. Svake godine u mediteranskim zemljama završi oko 120.000 tona mineralnih ulja, 12.000 tona fenola, 60.000 tona deterdženta, 100 tona žive, 3.800 tona olova, 2.400 tona kroma, 21.000 tona cinka, 320.000 tona fosfora, koji se jednostavno izliju u rijeke, mora i druge vodene površine. Sve ove materije se vrlo sporo razrjeđuju čistom vodom iz okolnih vodotokova i mora. Čvrste materije zahtijevaju izuzetno dug vremenski period za razgradnju u vodi - od nekoliko nedjelja za papirnu ambalažu, pa sve do nekoliko stotina godina za plastiku. Zagađenje podzemnih voda nastaje i zbog poljoprivrednih aktivnosti, koje podrazumijevaju korištenje vještačkih đubriva.
Podizanjem svijesti na globalnoj razini nastoji se promovirati očuvanje prirodnih izvora vode i smanjiti onečišćenje vode.
Bosna i Hercegovina je bogata vodnim resursima, međutim, nepropisno odlaganje čvrstih otpadnih materija (naročito industrijskog i medicinskog otpada) na deponije i tečnih otpadnih materija (komunalne, industrijske vode, otpadne vode nastale uslijed poljoprivrednih djelatnosti itd.) koje se bez prethodnog prečišćavanja izlijevaju u recipijent, ozbiljno prijete da smanje količine i ugroze kvalitetu naših voda.
Svaki pojedinac također može dati doprinos u zaštiti voda, ako samo malo promijeni svoje ustaljene navike, kao npr.: