Ljudi koji svakodnevno piju flaširanu vodu unose 90.000 više mikroplastičnih čestica svake godine

Flaširana voda i mikroplastika: “nevidljivi” dodatak koji unosimo svaki dan

Zamisli ovo: stojiš na rajskoj plaži, more je tirkizno, pijesak bijel… i onda pogledaš dolje i shvatiš da je sve prepuno plastičnog otpada, velikim dijelom – boca. Upravo takav prizor na tajlandskom otoku Phi Phi bio je okidač da Sarah Sajedi, tada već s iskustvom u “zelenom” poslovnom svijetu, promijeni smjer i krene istraživačkim putem. Danas, kao doktorandica na Sveučilištu Concordia u Kanadi, napravila je pregled više od 140 znanstvenih radova o plastici iz boca i njezinom potencijalnom utjecaju na ljudsko zdravlje.

Koliko mikroplastike zapravo unosimo?

Prema Sajedinu pregledu literature, prosječna osoba unese oko 39.000 do 52.000 mikroplastičnih čestica godišnje kroz hranu i vodu za piće. Ono što posebno upada u oči: ljudi koji svakodnevno piju flaširanu vodu mogu unijeti do ~90.000 mikroplastičnih čestica više godišnje u odnosu na one koji primarno piju vodu iz slavine.

To ne znači da svaka popijena boca vode predstavlja “katastrofu”, niti da je problem identičan u svim uvjetima, brendovima i lancima opskrbe. Ali poruka je jasna: ako je flaširana voda svakodnevna navika, izloženost mikroplastici brutalno raste.

Što su mikroplastika i nanoplastika?

Mikroplastika su čestice plastike veličine otprilike od 1 mikrometra (µm) do 5 mm.

Nanoplastika je još sitnija – manja od 1 µm.

Golim okom ih ne vidiš, ali se mogu stvarati i oslobađati tijekom proizvodnje, skladištenja, transporta i korištenja plastičnih boca.

Zašto su plastične boce “poseban slučaj”?

Mikroplastika u tijelo može doći i kroz prehrambeni lanac (npr. riba, morska sol, neki prehrambeni proizvodi). Razlika kod boca je u tome što se čestice unose izravno s vodom za piće – dakle bez “posrednika”. To istraživači navode kao razlog zašto ovaj izvor izaziva dodatnu zabrinutost.

Sajedi usto naglašava da su boce od plastike niže kvalitete sklonije otpuštanju mikroskopskih čestica, posebno kada su izložene:

• sunčevoj svjetlosti
• promjenama temperature (npr. boca u autu ljeti)
• mehaničkom “gnječenju” i manipulaciji (nošenje, stiskanje, ponovno zatvaranje)

Drugim riječima: nije isto je li boca stajala u hladu ili je danima “kuhana” u gepeku.

​​​​​​​

Što znanost (za sada) povezuje s mikroplastikom u tijelu?

Ovdje je važno biti fer i precizan: dio nalaza je sve jači, ali dugoročni učinci na ljudsko zdravlje još nisu do kraja razjašnjeni jer nedostaje standardizacija mjerenja; i velikih, dugotrajnih studija.

Ipak, u pregledima literature navode se mehanizmi koji su biološki “logični” i koji se sve češće spominju:

• čestice mogu ući u krvotok i doći do vitalnih organa
• mogu potaknuti kroničnu upalnu reakciju
• mogu povećati oksidativni stres u stanicama

U istom kontekstu spominju se i potencijalne veze s poremećajima hormonskog sustava, reproduktivnim i neurološkim učincima te se u literaturi raspravlja i o povezanosti s nekim vrstama raka – ali uz napomenu da su potpuni dokazi još “u izgradnji”.

Jedna Sarina rečenica dobro sažima ton cijele priče: flaširana voda “može biti OK u hitnim situacijama, ali ne bi smjela biti svakodnevno rješenje” – upravo zbog potencijala kronične izloženosti.

Što možemo napraviti odmah?

Ako ti je cilj smanjiti izloženost mikroplastici iz boca, evo praktičnih koraka koji imaju smisla:

1. Smanji svakodnevnu flaširanu vodu - flaširana voda ima svoje mjesto (putovanja, kvarovi, hitne situacije), ali kao stalna navika – povećava ukupnu izloženost česticama koje štete organizmu.
2. Ne ostavljaj plastične boce na suncu ili u autu - toplina i UV zračenje ubrzavaju degradaciju plastike i potencijalno otpuštanje čestica. Nemoj piti vodu iz takvih boca ako nije prijeka potreba.
3. Ne “recikliraj” jednokratnu bocu danima - to su boce dizajnirane za jednokratnu upotrebu. Svako novo sipanje vode u istu korištenu bocu izvlači dodatnu plastiku u svoj sastav.
4. Razmisli o alternativama: staklo, nehrđajući čelik, dobra filtracija - za mnoge ljude najbolji kompromis su kvalitetna boca za višekratnu upotrebu + provjeren izvor vode. Ako je problem povjerenje u vodu iz slavine (okus, miris, talog, stare instalacije), često rješenje bude filtracija – na slavini, ispod sudopera ili na ulazu u objekt, ovisno o situaciji i potrebama.
5. Gledaj i širu sliku: manje plastike = manje otpada - ovdje se zdravstvena tema prirodno preklapa s ekološkom: manje boca znači manje otpada koji završava u okolišu, a dugoročno i manje izvora mikroplastike.

Zaključak:

Poanta nije da se prestrašimo svake plastične boce vode, nego da shvatimo razliku između “povremeno” i “svaki dan”. Pregled literature koji je napravila Sarah Sajedi otvara neugodno, ali važno pitanje: koliko nevidljivih čestica unosimo navikama koje smo normalizirali – i koliko bi jednostavna promjena (manje flaširane vode + bolji pristup pitkoj vodi) mogla napraviti razliku.
 

Izvori:

• https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0304389425018643​​​​​​​
• https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/40555020/
• https://www.concordia.ca/cunews/stories/2025/09/09/the-chronic-risks-from-single-use-plastic-water-bottles-are-dangerously-understudied-new-concordia-research-shows.html
• https://www.wired.com/story/people-who-drink-bottled-water-on-a-daily-basis-ingest-90000-more-microplastics-per-year/
• https://wired.jp/article/microplastics-in-bottled-water-chronic-toxicity/
• https://www.independent.co.uk/news/science/microplastic-bottled-water-ingest-particles-b2891337.html